Perunika

Prolog

Arnošt Emanuel grof Silva-Tarouca (1860.–1936.) bio je češki plemić portugalskih korijena. Iako obrazovanjem pravnik, svoj je glavni interes oduvijek tražio u prirodi, krajobraznoj arhitekturi, dendrologiji i botanici. Iako bez formalnog prirodoslovnog obrazovanja, učenjem je stekao tako opsežna znanja da je i sam objavljivao stručne knjige. U „Uzgojnom priručniku za ljubitelje vrtova“, opisao je i nekoliko novih križanaca, od kojih u našem Botaničkom vrtu PMF-a danas uzgajamo vrstu Bergenia × schmidtii (Regel) Silva Tar.. Od 1908. bio je i predsjednik austro-ugarskog Dendrološkog društva – čiji je bio i suosnivač i darežljivi mecena – što se opet vidi u jednoj vrsti iz naše zbirke: Berberis silva-taroucana C.K.Schneid., krštenoj njemu u čast.

No, kako to u pričama (a i životu) biva, mladi je grof u jednom trenutku upoznao mladu groficu!

Marija Antonija grofica od Nostic-Rienecka (1863.–1934.) udala se za Arnošta 1885. i u miraz donijela – eheheee, sad priča počinje zvučati poznatije! – imanje Průhonice nedaleko Praga!

(Zapušteni posjed Průhonice iz 13. stoljeća kupio je 1800. Marijin djed i započeo opsežnu rekonstrukciju u klasicističkom stilu. Imanje je naslijedio njegov sin, i radovi su stali. No, kad se Marija udala za grofa Silva-Taroucu posjed je pripao njoj i suprugu, čime je svanulo novo doba za Průhonice!)

Sljedećih četrdeset godina uređivanja dvorca i parka Průhonice u neorenesansnom stilu, rezultat cjeloživotnog rada grofa Silva-Tarouce, danas je originalno remek-djelo pejzažne arhitekture svjetskog značaja. Cijelo imanje od 1927. u vlasništvu je Češke države, a od 1992. dvorac Průhonice zajedno s okolnim parkom nacionalni je kulturni spomenik na popisu UNESCO-ve svjetske baštine, u sklopu zaštićenog povijesnog središta grada Praga!

Fast-forward do 2019. …

 Putevima botaničara i botaničkim putevima 3: Nevjerojatna priča sa sretnim završetkom o nesretnoj perunici grofa A. E. Silva-Tarouce!

Češki hortikulturist i hibridizator s višedesetljetnim iskustvom, Zdeněk Krupka, registrirao je 2019. jedan svoj novi križanac imenom ‘A. E. Silva Tarouca’, u čast čovjeku koji se smatra osnivačem i glavnim arhitektom slavnog praškog kulturnog dobra Průhonice. Kako je inženjer Krupka ujedno i vanjski suradnik jedne od najvećih zbirki povijesnih perunika na svijetu, smještene u parku Průhonice, naravno da je i tamo posadio nekoliko podanaka, vrativši tako grofa njegovom imanju skoro sto godina nakon što ga je prodao Državi! A kako je zbirka perunika našeg Botaničkog vrta praktički utemeljena s desetak prvih podanaka koje su nam 1964. poslali upravo iz Průhonica – s kojima i danas održavamo prijateljske veze – već 2021. od njih smo i mi dobili na dar tu lijepu novu peruniku, u prodaji rasadnika Krupka od 2020.

I sada počinje prava priča!

Dakle: dva podanka novog križanca visoke bradate perunike Iris ‘A. E. Silva Tarouca’ stigla su nam krajem ljeta 2021. putem češke GRIN-baze, što je način na koji dolazimo do biljnog materijala u ponudi tamošnjih znanstvenih i stručnih ustanova, među kojima je i zbirka Průhonice. Nismo ih naručili preko online-obrasca kao ostale podanke kojima smo ciljano planirali nadopuniti našu zbirku povijesnih perunika, nego dobili „povrh“, u znak višedesetljetnog prijateljstva. Kako ljubazno! Děkujeme!

Kako su podanci stigli zaista krasni i „debeli“, a zbog kroničnog nedostatka prostora u našem Botaničkom vrtu, odmah smo ih posadili „na mjesto“ – u dio ukrasne zbirke perunika pokraj jezeraca (Slika 1.). Ni slutili nismo što slijedi!

Već pri prvom pregledu zbirki početkom 2022. vidjelo se da jedan podanak ‘Silve‘ nedostaje, dok je drugi dopola uvučen u podzemni tunel, čime si je „netko unutra“ pomogao prezimjeti! „Iz ralja nemani“ iščupala sam preostali podanak i posadila ga na novo mjesto, misleći: ha, bolje-jedan-nego-nijedan. Podanak je nastavio napredovati sve do kraja proljeća, kad sam shvatila da je upravo ispod njega, tijekom ljeta, jedna od 28 vrsta naših vrtnih mrava odlučila sagraditi veliki mravinjak! Središnji je podanak gotovo potpuno propao pa sam uspjela spasiti samo dva postrana komadićka, koje smo zatim posadili u lončiće klijališta (Slika 2.). Tijekom ljeta podančići su se ukorijenili te su do jeseni već poprilično stasali. I tako su prezimjeli.

Kad, u proljeće 2023., vrtlarica zadužena za zbirke perunika šalje mi nevjerojatne fotografije, koje su otada objavljene puno puta na različitim portalima i društvenim mrežama. Doslovce metar od nje koja plijevi perunike, dvije besramne vrane iz lončića čupaju metalne etikete s nazivima vrsta i odnose u gnijezdo koje grade u obližnjoj krošnji (Slika 3.)! Naravno da je u jednom od lončića bila baš ‘Silva’, i sada više ne znamo koji je koji lončić, odnosno što u kojem raste! Sve što je ostalo posadili smo odmah na novu lokaciju: pokusno polje perunika unutar kruga Upravne kuće, u nadi da ćemo, kad procvatu, raspoznati i nesretnu ‘Silvu’!

(Za to vrijeme, dok se odvija „klijališna drama dviju vrana“, na lijehi pored jezeraca gdje su voluharice godinu prije pokrale podanke, nikla je jedna neobilježena perunika, malo dalje od originalnog položaja ‘Silve’. S pretpostavkom da su si zubate nemani ipak u tunel uvukle malo preveliki zalogaj, pa se podanak zaglavio i napokon niknuo „s pomakom“ od pola metra, nastavili smo njegovati nepoznatu biljku u nadi da je to možda ‘Silva‘…)

I tako prolazi još jedna sezona, i kreću građevinski radovi na popravku terase ispred staklenika sa sukulentima. Majstori posluju oko pokusnih polja s perunikama, ali paze, zaobilaze, ništa ne diraju. No, jednoga ponedjeljka ujutro dočeka nas šokantan prizor: tijekom vikenda radnici su odvozili građevinski otpad s privremenog odlagališta nedaleko pokusnog polja, nešto je pošlo po zlu i puna se prikolica građevinskog otpada prevrnula – sad već pogađate – raaaaavno na nedavno posađene bezimene podanke, među kojima je i uboga ‘Silva’ (Slika 4.)! Nevjerojatno!

Ovoga puta dignem ruke, život je prekratak, sad se već svi smijemo i vrtimo glavama, „…a nije češkom grofu suđeno u zagrebačkom Vrtu prebivati…!“

(U međuvremenu: u proljeće 2024. sprema se procvjetati onaj bezimeni podanak na gredici kod jezera: svakodnevno po dva puta obilazim biljku i sva-sretna vidim da su pupoljci vrlo krupni i plavi! Možda ipak…? I otvori se napokon prvi cvijet, i… Ne. Ipak, ne. To je neki drugi kultivar, kojega nisam ni primijetila da su „kradljivci“ odnijeli komadić podanka i tako ga izmjestili…)

No, kad je sva šuta pokupljena i napokon uklonjena, počeli smo s preuređenjem pokusnog polja i sadnjom novih uzoraka perunika. Kad, u procjepu između dvije cigle potpornog zida, čuči maleni podanak! Bezimen, zgnječen i okljaštren, etiolirao uslijed nedostatka svjetla – ali ŽIV! Gurnem ga u zemlju pedalj dalje, bez nade i komentara: već je „mentalno otpisan“…

Cijela je sezona 2024. godine prošla, a da siroti stvor nije narastao više od kojeg centimetra: tek se ujesen malo „dobio“ i pustio nekoliko pred-zimskih listova. No, i dalje nemamo pojma koja je to zapravo sorte perunike: osim ako vrane koje su pokrale etikete nisu zapamtile što na njima piše, više nitko ne zna kako su se biljke zvale…

No, s proljeća 2025., onaj mali podanak je živ i zdrav, nosi lijepe listove koji imaju tamnocrvenu bazu (jedno od važnih determinacijskih svojstava), ali i dalje ne znamo što će iz njega procvasti…

Epilog

Ovog ponedjeljka u sedam ujutro, nakon vikenda tijekom kojeg (začudo!) nisam niti jednom navratila u Vrt, izlazim iz auta punih ruku. Kao i uvijek, odmah bacim pogled prema pokusnom polju perunika i – skoro mi ispadnu vrećice! Tako blizu da ju jasno prepoznajem i bez naočala, tek koji metar od auta, eno je; tamo stoji moja ‘Silva’ i pokazuje mi veliki, dvobojni plavi cvijet, i još dva krupna, vesela pupoljka na vrhu (Slike 5, 6.)! 

I krenu mi, onako, malo, znate, suze…

Jer u vrećicama koje nosim su sokići-i-keksići za moje kolegice, danas mi je rođendan i malko ćemo se počastiti, a grof ‘A.E. Silva Tarouca’ odlučio mi je, eto, doći čestitati…! Nakon četiri godine nevjerojatnih pustolovina, jurcanja po Vrtu, spašavanja od glodavaca, ptica, mrava i ljudi – recite, jesam to zaslužila?

Sanja Kovačić